Hiljadu je suza iz ovih ociju lilo,i lit će ih još hiljadu!A ponekad se
pitam"Pa zar nisu sve isplakane?Zar nisam sve srušene snove
odsanjala?Zar nisam izgubila i srce i dusu?Zar sreća i tuga nisu otišle u
nepovrat,zar me još uvijek može boljeti?Zar još uvijek mogu plakati i
osjećati se tako prazno?"Ova tuga se čini kao put bez kraja,kao biljeg
sa kojim se rodiš,i koji nosiš sa sobom čitav život.Idem nekim putem života
koji me vodi nigdje.Izgubim sve što volim na tom putu.Nekim ljudima kao da je
sreća zabranjana ili kažnjiva.Svaki dan sreće platimo sa hiljadama prolivenih
suza,a....meni kao da sreća nije namjenjana.Iz naručja mi isklizne sve što
volim,ruke su mi se već navikle da budu prazne.Koračam kroz život,polako i
tiho sa bolim i gorčinom svakog novog jutra.Kada pogledam u ogledalo,više ne
znam ko je ta osoba,više ne znam čije su to oči bez sjaja,čije s to hladne
usne što nijemo šute?!I kada zavirim u dušu uz trepteće svjetlosvijeća,kao
večeras,ne vidim ništa osim praznine za tobom...za svim što sam
izgubila.Tragam za srećom,za smijehom ali kao da uvijek kasnim.Na svakom
tražim tvoje oči,tvoja milovanja,dodire,poljupce,ali nijedan nije kao
ti.Prošlo ih je mnogo kroz moj život,možda i previše,ali ni u jednom nisam
našla tebe.Ničiji mi dodiri tako ne pale kožu,ničije usne u meni ne bude tako
sladak osjećaj grijaha.I evo opet sjedim,pišem bezveze,ne znam čemu sve
ovo,kada znam da riječima ne mogu iskazati sve ono što je u meni,što moje
srce ne ostavlja na miru.Nema više smisla tražiti nešto što je samo u
meni,jer čemu to traganje vodi...razočarenjima.Ne mogu sa tobom,a ni bez
tebe.Pomisao da sam te izgubila mi je neopisiva.To ovo srce i tijelo ne može
izdržati.Kako da zamislim život bez tvog dodira,poljubca.tvog
zagrljaja...kako?!...kad živim za njega...Nikada mi nj+iko u životu nije
ujedno nanosio bol i činio me srećnom,nikada nikome nisam bila ništa,a on
meni sve,a sa tobom je tako.I ti i ja znamo da bih zbog tebe srušila sve
granice,pregazila nepregazivo,ponizila neponiženo,odrekla se neodrečenog,bila
sve što poželiš samo da bih bila sa tobom.I noćima razmišljam kojim ja to
putem idem,tonem na dno dna,ponižavam samu sebemolim za mrvicu tvoje
ljubavi.Uništavam sebi život,krivim sebe za ono za šta kriv si ti.Tebi sam i
drugarica,i ljubavnica,i kurva i svetica,sve sam ti...šta god poželiš.Mogu
imati sve, a sa tobom nemam ništa,i samu sam sebe izgubila.Lutam životom kao
izgubljeni putnik pustinjom.Hodam,i ne vidim izlaz iz ovoga...u čemu sam zbog
tebe.Ti i ja,dva različita svijeta,a ipak si mi sve.Ne mogu da ti odolim,ne
mogu da ti kaažem NE!!Znamo i ti i ja za šta sam ti samo potrebna,znamo da mi
time nanosiš samo bol,da poniženju nema kraja,ali ipak uvijek dođem.Pustim te
da me iznova poniziš,da me napraviš robom,ustvari rob i jesam.Rob ovog
života,ovog neodsanjanog sna,rob ove ljubavi i požude za tobom.Rob sam
trenutaka provedenih sa tobom,jer za TRENUTKE dajem i pristajem na sve.Neke
su stvari u živou neshvatljive,tako je i ovo naše,ako Mi uopće
postojimo.Ovdje postoji samo ljubav ovog ludog srca,i strast tvoga tijela
prema ženi..Da to nisam ja,bila bi neka druga,peta,deseta.To nije strast
prema meni,to je strast prema ženi, ma ko ona bila.I evo nemam više ništa
napisati o svom živtu,jer se moj život vrti oko tebe.Zbog tebe gubim,zbog
tebe se smijem i plačem,zbog tebe sam sve i nisšta....
|
Pašlaik nav neviena komentāra
Atstāj komentāru, un uzsāc diskusiju!