DOK PRATIM SVOJU ZVEZDU..... Autor Verica Naskovic
60, Beograd, Serbia

Ne mogu da se otmem utisku, koliko god pokusavala, da se ne zbunim u razmisljanju, strah koji, vec sluti i nagovestava, da izmedju redova, postoje i medju redovi, da OVO, sto je pocelo moze se tu, negde zavrsiti bez traga. Ni malo, ne bi bila iznenadjena, u ostalom zar to, nije neka moja zivotna karta, vecito gubitna kombinacija. Ako bi se i desilo nesto lepo u mom zivortu, znam da , ne bi potrajalo dugo...Da, u jedno sam sigurna ...bajka mi se ne desava . Ali, ne razumem, sta je tu lose imati zelju, imati nadu..to je moje pravo, biti sastavni deo necijeg zivota,...Ne trazim, i ne moram biti vezana nekim papirima, metaforama,ili aortama..,cinjenica da sam ja, u potpunosti slobodna zena to, nista ne znaci, pred nekim, sirim audatorijumom t.j.ponekad i ponekim ljudima to, ne mozes ni objasniti. Znam naucena sam, da treba ziveti dovoljno ljudski, ne gresiti ,ili jos manje ogresiti se..dok pravis s`nekim trenutak srece, da pri tom taj drugi neko, negde ne pati. Opet sa druge strane,ono sto ne zelim, je biti usputna stanica, zelim u svom zivotu, nekog ko ce me pratiti,nekog ko ce me prepoznati, i uslisiti moje zelje, nekog kome mogu verovati, nekog sa kim mogu podeliti radost, bol, i tugu...Nekoga, koga mogu voleti bez suzdrzavanja i rezervi, jer emotivna stabilnost za mene je neophodna, kao hrana, kao voda... ne zelim unositi strah, nesigurnost da cu zavrsiti kao, neke tvoje predhodne veze,koje su ostale iza tebe. Svesna sam da neke trenutke,.. iz svog zivota ne mogu promeniti ..znam, ne mogu se pravdati svojim neznanjem, i godinama , prihvatila sam tada,stvari ..takve kao cinjenicu, i gresku, koju sam sama izazvala, i bas zbog toga nisam nikog opteretila. Uspela sam...a i morala sam da se izborim, da iz pepela kao Feniks, poletim mnogo jaca i mnogo snaznija. Mozda sam na trenutke, gubila volju i gubila snagu, ali nisam zaboravila, ko sam, sta sam, da mogu i dalje slediti svoj put, i svoju zvezdu,.. Ja i dalje cu biti ovakva, kakva jesam, trudicu se, da ostanem neiskvarena, u svetu svih onih zlih, gladnih, pohlepnih, i onima kojima je interes iznad svega,.. ja cu i dalje nositi svoju ljubav i pozitivnu emociju. Mozda ses se jednom zapitati sta je to...sto bi u svom zivotu, da si mogao da mejas pre, nekih 10 god ..mogao ,a nisi?.. koliko bi, to bilo stvari?...Ili u 10 narednih, dolazecih godina, zbog cega ces se, tek kajati sto nisi?... sto, i zasto si propustio? ili sto si, i zasto dozvolio? ..tek tako.... da bitne stvari prodju mimo tebe?
Ja ne zelim da se kajem... Ne bi zelela, kao i sto ne bi volela, da u tim, danima pored sebe, ugledam nekog stranca...Verovatno bore, na licu koje bi sada upamtila ,kao i te buduce bore ne bi mi kasnije tokom zivota smetale..to bi bilo lice koje znam. Volela bih da, misli koje mi sada prolaze kroz glavu, negde uhvatim i negde ih postavim, ili pak..ponede zaustavim. Za pocetak ,dozvolicu sebi ludi aprilski vetar , osetices i ti, ako imas talenta, da u detaljima lezi kljuc blazenstva, to nas uci strpljenju, i odmerenosti. Superiornoj jednostavnosti. Sve je sastavljeno od trenova.., od pogleda,cak i od slucajnih susreta, SITNICA. Bog malih stvari postoji, kao igrice i strasti. Sve veliko postalo je od malog, od izvora do reke ,zivot od daha i trena, koliko u trenu da se rodis, i trenutku da umres, da te nema. I to je detalj. SAVRSEN ..i sve u svemu ,a ipak je samo jedno NISTA NE MOZE DA ME OBRADUJE KAO DETALJ, NI DA ME RASTUZI, KAO NI DA ME RASTURI, u delic mene same, da se posle toga skupljam danima, nedeljama, i mesecima. Svojstveno ljudskoj prirodi, ponekad i ja, pogresim kao i svi,.. niko nije do te mere savrsen, da moze da bude toliko dobar. To nam, niko nije napisao i objasnio, KAKO postati dobar, KAKO, se uci ,da mozes postati dobar .Znam jedno,a to je da se, trudim DOK MOGU, da volim i verujem.. BICE DOBRO... Ali necu moci stalno, da se pravdam, i da dokazujem neke stvari, i dogadjaje koje, cini mi se ponekad, pogresno shvatas.. kao i moj stav prema tebi, verovatno iz straha,da ne bi tvoja privatnost bila ugrozena, podize se kineski zid, a pri tom ne primetis, potpuno jednostavno, da nema potrebe za tim, biti grub, odakle pitam se..takve misli, SEBICNO zar, ne ? I,ako, sam za to mogla imati motiv, ja to IPAK NISAM. Do ljubavi kazu, oni koji su uspeli treba, samo uskladiti pet koraka..Posledica je da si u zurbi preskocio ona dva, t.j preskocili smo, onda, zalosno je konstatovati, koliko ces moci, da shvatis i kada, ces shvatiti da ja, ne trazim nista za uzvrat, sem da ti verujem... da me volis,i da te volim. A ono, opet zid do neba. Nepoverenje!!! STRAH.Oko jednog se ipak slazemo, a to je vreme, dok ne spoznas prave vrednosti. Ja licno ne ubacujem sve stvari u jedan dzak, recimo zablude, ako se objasne i nadje za njih resenje, vracam ih na policu, kao jasnu stvar, i nikad vise ne prebacujem. U situaciji kakvoj si jasno je, da ne mozes ponuditi vise,i to ponekad zna da zaboli jako.Ljudske porirode su razlicite i to cu shvatiti,ako budem morala kao cinjenicu,..prihvatiti da kraj ima pocetak kao, sto pocetak ima kraj. Mi nismo otisli predaleko, nadam se, da ce mo ponovo ova 2 koraka, vratiti na pravo mesto. Ne znam.. pokazi mi, mozda gresim u sagledavanju, kazem.. mozda sam ti bila interesantna kao osoba,mozda te je.. bas to fasciniralo i privuklo u otkrivanju i upoznavanju mene same,da li sam toliko normalnai iskrena?...Tokom naseg druzenja si valjda primetio, da sam takva kakva jesam, da bi me svaki normalan muskarac do kraja zivota pozeleo, odatle mozda, osecaj... gde da me sretnes, i upoznas, stvara problem, na koji nisi planirao, uglavnom jedno znam da ces dopustiti meni, do kada ce trajati OVO, izmedju nas.Ovo je moj zivot,i on nece cekati, da ja stanem na noge...zivot zna biti ponekad vrlo nemilosrdan.
Kako sacuvati cistocu svoje duse,ne pokleknuti nad prvim padom...osmehni se.. to je jedini lek,dotaknuti dusu svojom iskrenoscu,dopusti drugima da osete taj dar srece,gradeci dan, za danom.. pokusavam shvatiti zasto, neko radi ono, sto ne treba, i ono sto se ne sme, shvaticu i oprosticu samo zato sto znam, da je to jedini izlaz, da ...postatanes srecan zauvek

173 views
 
Comments
mlazarevic 07.01.2014

prelepo

StaBude 23.12.2013

da, zivot je krug, izgleda da mnogo malis stvarcica treba da se poklope za jedno po meni, obostrano razumevanje, poverenje, postovanje i iskrenost...ovaj tvoj tekst otvara mnoge vidike u toj meri da inspirise da se napise nastavak i opet nastavak ....pocetak-kraj, kraj i pocetak----u svakom slucaju moguce da si u skoli pisala [redivne tekstove, svaka cast - veliki pozdrav

Vericaul 01.05.2011

hvala anakondice moja.....:)) i tebi jedan jos veci,veci, najveciiiiiiiiii...

pcelar 25.03.2012

Život je lep *ROSE*

analitticar 13.05.2010

sta reci...hmmmmm..da se covek zamisli....plus

sizif 14.10.2012

Prelepo.

Vericaul Vericaul 14.10.2012

hvala lepo.....

radivoj 18.11.2010

5+++

Vericaul Vericaul 23.11.2010

hvala lepo....

Blog
Blogs are being updated every 5 minutes