A mene ste prije precutanih godina samo povrsno znali,nikada na sjedeljkama,docecima novih godina,zajednickim ljetovanjima na moru.

U precutanim godinama okrenuli su glavu,pozdravljali vas samo na osami kimanjem glave.Kao losa su vremena.Sjetili su vam se ikone u dnevnom boravku,goblena sa motivom kosovke djevojke....Sjedeci odjednom sa prekonoci svojima najrevnosniji su bili u trazenju razloga i u povjerenju saptasli da vam nikad nisu vjerovali.

I vidi cuda,ja,koji sam kao po svim pretpostavkama mudrih trebao biti u precutanim godinama lose vrijeme sam vas svracao na kafu,ustajao i sa obje ruke na ulici pozdravljao,zvao vas u goste i gost vam bivao dok su bivsi i opetovani prijatelji virili skriveni iza zavjesa.

Kisobran od nevremena...i vi biste kazete tako za mene.Vjerujem vam.Nije tesko biti covjek.

I bolje sto su sa prolaskom precutanih godina opet bliski opetovani prijatelji.I sto se opet slusaju mudre i sacuvane glave.

jER DA SE MOJI BEZOBRAZLUCI SLUSAJU,NABILI BISTE IM NA NOS PRECUTANE GODINE...PREZRELI IH I PLJUNULI NA PLOCNIK KAD S OSMJEHOM VAS POZDRAVE.

No ovako se uz kafu sjecate anegdota sa mora,sa posla,kako ste se onomad opili slaveci 1 Maj i sa autom zamalo sletjeli sa puta...sjecate se svega sem precutanih godina koje valjda nisu ni bile.I pozdravite me opet kimanjem glave...u sebi predbacujuci sto vam bivse i opetovane prijatelje gledam kao bica bez kicme i mislite da vas gledam optuzujucim i razocaranim okom...Grijesite.

Slobodane,Zorane,Miso,profesore Golubovicu....