Ahmet ima i svoj kazan za pecenje rakije,neiznajmljuje ga nikom,tek sem njegove jos i Muharemovu rakiju pece i onda ceka opet narednu godinu.Sljive ima dosta i danima i nocima vatra u kazanu se ne gasi kad se pace rakija.Zcvani i nezvani gosti se samo smjenjuju,jedni pijani teturaju kuci oko ponoci ili ujutro a drugi tek stizu...uglavnom za tu sedmicu skoro cjelo selo muskarci i djeca prodefiluje pored kazana.Ahmet to voli,za svakog se u rakijicu nadje komad mesa iz zara,zapecena kobasica ili sir domaci i kajmak...kako kaze nevalja na gladno srce pit rakiju.

Uz mjestane tu se svaki put nadje i neki gost koga on sa sobom dovede iz Tuzle,Sarajeva i ko zna odakle sve ...Tu ti bude doktora,advokata,portira,penzionisanih policajaca,profesora,rudara...ma sva zanimanja i svi slojevi su Ahmetu drugovi i zabavno mu da im pruzi taj ugodjaj seoski dok se rakija pece.A ta poznanstva uz kazan prepredeni seljaci nerijetko koriste kad im zatreba...a doktor bogati,pa dje radis...i onda eto ga vec za deset dana u tog dr pred kancelarijom,pozdravlja ga ko najrodjenijeg i treba mu nesto,smjestaj u bolnici,operacija preko reda,nalaz neki ili recept...

I tako ti jedne godine sa Ahmetom stize i nekakav violinista.Svirao covjek u nekoj filharmoniji orkestru nekom ozbiljnom sta li.Duza kovrdzava kosa,sal nekakav iako jesen tek pocela oko vrata...samo cuti i pije..pije tako da ga i lokalne ispicuture koje su zadnju deceniju rijetko trijezne bile zavidljivo zagledaju..al je sljeva brate ko da mu je zadnja,komentarisu u njedra i sve se nadajuc da ce pijan se strovalit.AL jok,Violina kago su mu namah ime dali,ukoceno sjedi na lovackoj tronogoj stolici i semblagog crvenila i vodnjikavioh ociju ni pocemu nemos zakljucit da ga hvata sljiva....Zalud ga zapitkuju,nacinju,on odgovara kratko i nikako da im se otvori..

Svako selo ima svoje muzicare,sargija,violina,bubanj pa ni to nase nije iznimka.Uglavnom tek treci dan neko se sjeti Zuhdije Bajrice koji na cestitama i proslavama svira violinom kola ili uz pratnju violine i sargijasa pjeva pjesmice tipa GARA,GARA GARIS LI SE SADA KO STO SI SE GARILA NEKADA....da se dovede covjek i donese violinu da im ovaj dugokosi kog zovu Violina jer mu ni ime niko upamtio nije kad se upoznavali,odsvira nesto.

Stize i Bajrica,desetogodisnji sin za njim nosi violinu sav vazan.Daju od ruke do ruke violinu dok gostu ne dodje.Violina ozbiljan pazljivo zagleda instrument,dira zice,doteze,razgleda gudalo...mrsti se i odmahuje glavom i onda namjesta je i pocinje gudalom prelazit preko zica,cudno trza glavom dok to radi...copor oko kazana nijem i napregnut u iscekivanju da ciuje poznate zvuke neke pjesme ...jok,ovaj i dalje trza glavom i prevlaci preko zica.nakon par minuta odlaze violinu na stolic,stresa rakijicu i znatizeljno zagleda lica prisutnih ocekujuci im reakciju.Posle minute cutanja i tisine Muharem ce...

STA JE MAJSTORE,NEMERE SE USTIMAT JELDE...

Razocaran Violina je bez rijeci ustao uzweo svoju jaknu i bez pozdrava otisao.Njegovu virtuoznost i sviranje Mocarta,Lista,Bramsa... ili koga vec ovdje su dozivjeli tek kao ustimavanje violine....Pola sata kasnije uz ciktav zvuk iste te violine orilo se iz pijanih grla COBANICE LJEPOTICE AJMO U PLANINU...uz komentare e sto je Bajrica razvlaci svaka mu cast a nije ko onaj..nema on pojma,dabogda da je ikad pipno violinu jbt..dosao nas ovdje da....