Otvoriš kutijicu a iz nje iskoce price o vremenu prošlom, o vremenu kroz koje hodih kao priprema za ono što tek sa sadašnjošcu ce doci
Otvori kutijicu i naci ceš u njoj buducnost, u njoj je pesma drhtavim starackim rukama ispisana, i rieci koje lelujaju na papiru, davno izgovorene a nikada dovoljno recene, Volim te Ljubavi Moja Jedina
Otvori kutijicu i naci ceš u njoj buducnost, terasa mala , dvije stolice za ljuljanje, staracke ruke koje traže jedna drugu, i stisak, nežan i topao, stisak koji znaci tu sam, tu smo, mi jesmo
Otvori kutijicu, tamo desno u uglu je ruža, u prošlosti ubrana, kroz sadašnjost cvetala, ljubavlju napojena da bi buducnost docekala
Otvori kutijicu, u njoj je suncani dan i osmeh na licima našim, u njoj je sadašnjost koja necujno peva
Otvori kutijicu u njoj ceš naci sliku šumice, tamo gore, izmedu Ubli i Sitnice , nikome ništa ne znaci, samo nama znaci sve
Otvori kutijicu i udahni, osjetit ceš miris požutele dunje na starome ormaru kao zalog vremena prošlog, miris livade rosne što cveta baš u ovom novembru, miris mora što buducnost nagoveštava
Otvori kutijicu i pogledaj njoj u ceš naci samu sebe kao ogledalo u kojem postoji moja prošlost, sadašnjost i buducnost, u njoj ceš naci pricu o samoj sebi, topla je kao pogled ociju tvojih zelenih, strasna je kao uzavrele naše noci, prica o ispunjenoj nadi, prica o dosegnutoj sreci, prica o cežnji što noci ispunjava, prica o tebi……….samo o tebi M...
There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!